Baroknim Varaždinom vrlo brzo pronijela se tužna vijest da je 14. prosinca 2004. godine u Općoj bolnici u Varaždinu preminuo i zauvijek nas u 82. godini života napustio umirovljeni profesor Drago Bišćan, dugogodišnji profesor varaždinske Gimnazije, istaknuti kulturni i književni djelatnik, uvaženi i vrlo cijenjeni publicist, humanist i rodoljub, najuspješniji problemski šahist, majstor i sudac problemskoga šaha i hrvatski državni reprezentativac.
Rođen je u Murskome Središću u Međimurju 24. kolovoza 1923. godine. Završio je klasičnu gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, a nakon burnih ratnih godina, 1945. godine upisao je studij hrvatskoga jezika i književnosti i francuskoga jezika na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1950. godine.
Svoj pedagoško-prosvjetni rad počeo je 1951. godine u Poljoprivrednome tehnikumu u Novim Dvorima, ali već iste godine biva premješten u Poljoprivredni tehnikum u Đakovo, gdje predaje samo jednu godinu.
Punih pet godina radi u Gimnaziji "Nikola Tesla" u Gospiću (1952.–1957.), a tijekom 1957. godine biva premješten u varaždinsku Gimnaziju, gdje vrlo uspješno radi do umirovljenja 1983., dakle punih 26 godina, ali u Varaždinu također djeluje kao društveni i kulturni djelatnik.
Uz pradavnu šahovsku igru vezan je još od srednjoškolskih i studentskih dana, a u svojemu matičnom Šahovskom društvu Varaždin vrlo aktivno djeluje od dolaska u Varaždin, tj. više od 45 godina.
Igrao je na nekoliko klupskih turnira, nastupao je i na prigodnim momčadski natjecanjima, organizirao je turnire i natjecanja u Gimnaziji, volio je igrati i na simultankama, pa je 1958. godine uspio u vrlo lijepoj partiji pobijediti poznatoga velemajstora Svetozara Gligorića.
Posebna preokupacija i ljubav majstora Bišćana bio je i ostao do kraja njegova djelovanja i života problemski šah, jer se komponiranjem i rješavanjem šahovskih problema konstantno i kontinuirano bavio od 1957. godine, pa je u tome obliku šahovske aktivnosti i najviše postigao, kako u nas, tako i u inozemstvu, jer je šahovsku kompoziciju zbog njezinih umjetničkih vrijednosti i kvaliteta smatrao "šahovskom lirikom".
Sastavljao je sve vrste šahovskih problema, od ortodoksnih dvopoteznih do retrogradne analize, dok je najveće uspjehe postigao na heterodoksnom području šahovske kompozicije. Objavljeno mu je više od 500 problema, od čega je svaki četvrti nagrađen, a dvadesetak i na međunarodnim natjecanjima.
Bio je vrlo plodan i izniman dugogodišnji suradnik internacionalnoga problemskog časopisa Problem, koji je izlazio u Zagrebu, a dugo godina ga je stručno i pedantno uređivao jedan od najvećih i najpriznatijih kompozitora šahovskih problema u nas kao i u Europi i svijetu, ing. Nenad Petrović, velemajstor problemskoga šaha.
Velik broj svojih problema redovito je slao u Šahovski glasnik, vrlo uspješno sudjelovao je na mnogim natječajima raspisanim u nas i u inozemstvu, a mnogo svojih uspješnih radova objavio je u nekoliko problemskih časopisa u Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj i Poljskoj, kao i u još nekim zemljama, pa je zbog svojih kvalitetnih radova primio mnogo pohvala i nagrada. Osvojio je 2. mjesto u Puli 1997. godine na problemskome svjetskom prvenstvu.
Sudjelovao je na Prvome svjetskom kongresu problemista u Piranu 1958. godine, a 1971. na osnovi rezultata postignutih na 8. državnom prvenstvu u rješavanju šahovskih problema dodijeljena mu je: a) titula nacionalni majstor – sastavljač šahovskih problema; b) titula nacionalni majstor – rješavač šahovskih problema; c) titula nacionalni problemski majstor (osvojio ju je i dr. Savo Zlatić), a proglašen je i za suca svih grupa šahovskih problema.
Sahranjen je na varaždinskome groblju 17. prosinca 2004 godine. Otišao je iz naše sredine, iznenada, upravo tiho, kako je i živio, a članovi ŠD Varaždin u znak sjećanja na njega na trenutak će zaustaviti svoje šahovske satove. Za neprocjenjiv i neumoran rad te postignute uspjehe na mnogim područjima njegovih životnih aktivnosti neka mu je vječna hvala!
Milan Rogić     (Šahovski glasnik 1/2005)